Povijest Aluminija

Aluminij Mostar

Povijest mostarskoga Aluminija otpočinje već s prvim godinama 20. stoljeća, pronalaskom boksitne rude u Hercegovini, kada se kreće s njezinim iskopavanjem. Godine 1945. organizirano je poduzeće za istraživanje, iskopavanje i prijevoz boksita, naziva Boksitni rudnici Mostar, u kojemu su priređivane prve studije za opravdanost izgradnje tvornice aluminija u BiH. Poduzeće Boksitni rudnici Mostar pripojeno je 1969. godine tvrtki Energoinvest Sarajevo kojoj tadanja republička vlada povjerava zadaću razvitka aluminijske proizvodnje. Na osnovu suradnje domaćega Energoinvesta i francuske tvrtke Pechiney, 1975. godine otpočinje redovita proizvodnja u novoosnovanoj Tvornici glinice u Mostaru.

Spajanjem Tvornice glinice i Rudnika boksita, 1977. godine ustrojeno je novo poduzeće, nazvano Aluminij Mostar u koje, nakon puštanja u redovitu proizvodnju 1981. godine, ulazi i Tvornica aluminija. U razdoblju od 1981. do 1990. godine uslijedile su brojne političke odluke koje su se odrazile i na gospodarstvo pa je Aluminij mijenjao naziv više puta i djelovao u različnim organizacijskim okvirima kako bi, nakon 1990. godine, bio izdvojen iz Energoinvesta i dobio ustaljeno i prepoznatljivo ime Aluminij Mostar. Otad izrasta u nositelja razvitka aluminijske proizvodnje u Bosni i Hercegovini, ali i u okosnicu ukupnoga života hercegovačkoga, bosanskoga, dijelom i dalmatinskoga podneblja.

Aluminij Mostar

Stasavši u gospodarskoga diva, zastrašujućom i nepravednom ironijom sudbine, Aluminij nestaje u plamenu Domovinskoga rata 1992. godine. Razaranja ga nisu zaobišla. Tijekom općega napada na Mostar, srpsko-crnogorski su agresori porušili gotovo sva zdanja i u Aluminiju. Hrvatsko vijeće obrane HR Herceg-Bosne oslobađa Aluminij 12. lipnja 1992. godine. Zatečen je u razvalinama i u pepelu. Ratna je šteta dosegnula 140 milijuna eura.

Aluminij je zatečen u mrtvilu razaračke ratne ništavnosti. Nekada živim pogonima i radničkim prostorijama, te mračne 1992. godine, odjekivala je samo zlokobna tišina, razbijana tek zvukom kiše koja se probijala kroz porušena krovišta opljačkane tvornice. A onda, Aluminij se podiže!

Aluminij Mostar

Nakon završetka rata, oni Aluminijevi djelatnici koji su ostali uz svoje poduzeće i u vihoru razaranja, nadljudskim su se snagama borili spriječiti daljnje uništavanje i propadanje onoga što se spasiti moglo. Nakon mukotrpna rada na popravku postrojenja, u prvomu redu zahvaljujući sredstvima od devet milijuna američkih dolara koje je u Aluminij uložila Republika Hrvatska, povijesnoga 15. ožujka 1997. godine pušten je u rad pogon Anode. Potom je, 14. kolovoza 1997. godine, nakon petogodišnjega mirovanja, upaljena i prva elektrolitička ćelija u Elektrolizi. Tijekom rujna i listopada 1997. godine u pogon su puštene 64 elektrolitičke ćelije, do kraja svibnja 1998. proradila je polovica ćelija, a puni kapacitet odnosno svih 256 elektrolitičkih ćelija, radilo je već u mjesecu studenomu 1999. godine.

Osim same obnove i uzdizanja pogona, zdanja i strojeva, posebno prepoznatljiv znamen Aluminijeva ustanka jest vodotoranj koji je, svojim vitkim orisom, svojevrsnim čuvarom cijele tvornice, koji nikada ne spava, nego bdije i upozorava – Tu je kako bi ostao!

Više je fotografija dostupno na sljedećoj poveznici.

Aluminij Mostar
Aluminij Mostar
Aluminij Mostar