Proizvodnja

U grotlu elektrolitičke ćelije prijeteći vrije tekući aluminij, kuhajući na otprilike 950°C. Zimi i nekako, ali ljeti nikako, reći će u šali ćelijaši koji, zapravo, izdrže i gore i više, ali ne prestaju podizati na noge svoje poduzeće.

Riječ je o temperaturama na čiji se spomen ljudi koji nisu u dodiru s Aluminijem s nevjericom smiješe jer, kako i zamisliti?! Radna temperatura između ćelija, gdje prosječan djelatnik provede polovicu svojega djelatnog vremena, uglavnom na oko 60°C, a kada treba skinuti poklopac s ćelije i izvaditi anodu – živa u termometru podivlja.

Teška čelična konstrukcija našega Aluminija kao da je pritisnula vrijedne radnike koji zarađuju kruh svagdanji u Anodama, Ljevaonici i Elektrolizi, tamo gdje, zbog vreline, svaka pora na tijelu ispušta svoj vapaj za hlađenjem. Uvijek znojni, makar vani kolege drhtali na minusu, naši su djelatnici vedri i rijetko kada bez nekoga sočnog komentara, pošalice, vica. Kako bi inače i mogli drukčije…

Još kada srpanjske vreline užegnu Mostar na više od 40°C (najvećma i u hladu), treba se u Ljevaonici primaći ljevaoničkoj peći gdje metal ključa na 800°C ili, pak, nad Junker peć u Anodama koja topi sivi lijev za zalijevanje anoda i katoda, a u kojoj temperatura dosegne nezamislivih 1500°C. Na pojedinim je mjestima pristup jedino moguć u klimatiziranim teškim strojevima čiji kotači neumorno klize po tračnicama podno vječito zagrijanih krovova proizvodnih dvorana.

Tu rade naši junaci u plavim i u narančastim radnim odijelima, pod čvrstim kacigama i zaštitnim staklom preko lica koji im čuvaju tijelo od neželjenih dodira s aluminijevom lavom. Na ljetnim je žegama glavnom doskočicom poziv na hlađenje vani, gdje je temperatura zraka viša i od 40 stupnjeva.